Dragica Ivanović iz Gacka svijet doživljava kroz boje i slova, te smatra da je radost, a istovremeno i izazov, utkati smisao u pisanu riječ u besmislu sadašnjice.
Jednu priču sa njenog bloga prenosimo u cijelosti:
Ne znam ko i zašto ga je tako nazvao, ali i da nema niko – a ima – opet se ovaj kraj ne može zvati pustim.
Harmonija zavjetrine i septembarske tišine, kada zatvorite oči u smiraj dana i otvorite duši put, donosi vam osjećaj kao da zemlja podrhtava pod tabanima momaka što igraju u kolu, dok čujete zlatne toke na grudima djevojaka kako treperavo zvone.
Osjećati ritam srca i pjesmu, udisati miris zemlje i biti srećan što je priroda čudesna, a istovremeno tužan jer nismo svjesni šta sve imamo i šta sve možemo. Avgust se s kišom oprostio i mahnuo nam, kao da kaže: „Eto vam dar.“
Jedan od darova prirode nalazi se i u sljedećoj priči
Selo Pusto Polje, smješteno u srcu istočne Hercegovine, nedaleko od Gacka, pravo je blago prirode i tradicije. Okruženo prostranim poljima i planinama, Pusto Polje je mjesto gdje se mir i ljepota prirode stapaju s bogatom istorijom. Stanovnici ovog sela ponosni su na svoje običaje, gostoljubivost i očuvanu narodnu baštinu, koja svjedoči o stoljećima života u ovom kraju.
Iako Pusto Polje danas odiše spokojem, istorija ovog prostora nije uvijek bila mirna. Prema nekim izvorima, u okolini Gacka – uključujući širi prostor Pustog Polja – tokom srednjeg vijeka odigrale su se značajne borbe između kralja Stefana Uroša i njegovog sina Stefana Dragutina, sukobi koji su oblikovali političku kartu tadašnjeg vremena. Možda je baš zbog toga ovako nazvano. Iako konkretni arheološki dokazi o samoj bici na području Pustog Polja nisu pronađeni, istorija ovog kraja svjedoči o njegovoj strateškoj važnosti.
Nastavak Pustog Polja snažno je povezan sa selom Danići, koje se nalazi odmah pored njega. U Danićima se nalazi manastir posvećen Mitropolitu Petru Zimonjiću, sa etno-muzejem i bibliotekom – zadužbinama prote Rada Zelenovića. Ova mjesta dodatno obogaćuju priču o ljepoti i kulturnoj vrijednosti istočne Hercegovine, povezujući prirodno bogatstvo sa duhovnom i istorijskom baštinom.
Danas, Pusto Polje, Danići i njihova okolina nisu samo simbol prirodne ljepote, već i mjesta gdje prošlost i tradicija opstaju kroz sjećanja i djela lokalne zajednice, čuvajući uspomene za buduće generacije.
Vjenčanja, krštenja, nalaganje badnjaka, pogače slavske i česnice, molitva… Zvona zvone u Danićima, tu su i monasi.
Jedan od razloga zašto treba pisati o ovim hercegovačkim selima jeste i taj što se ovdje još iz ledenog doba nalaze tragovi naseobina.
Ružina pećina – priča starija od sjećanja
U srcu Pustog Polja, nadomak Gacka, krije se tiha čuvarica minulih epoha – Ružina pećina.
Njen mrak i hladnoća nisu prazni – oni pamte prve ognjeve ljudi koji su ovdje živjeli još u doba paleolita, prije više od 20.000 godina, kada su ledeni vjetrovi oblikovali lice zemlje.
Arheološka istraživanja otkrivaju da je pećina bila dom lovaca-sakupljača, ljudi koji su ostavili za sobom kamene alatke, pigmente za bojenje tijela i odjeće, te kosti životinja koje su hranile njihove porodice. Svaki pronađeni komad kamena ili kosti šapuće o životu na granici prirode i opstanka.
Ime pećine dolazi iz predanja – „Ružina“, vezano za lokalnu ženu Ružu, čije se ime utkalo u pamćenje naroda. Bilo legenda ili istina, to ime postalo je most između ljudi i stijene, između današnjeg vremena i dubina istorije.
Danas Ružina pećina stoji rame uz rame sa Crvenom stijenom i Badanjom kod Stoca – kao jedno od najstarijih svjedočanstava ljudskog života na tlu Hercegovine.
Kada pogledate fotografiju ove pećine, znajte da gledate mjesto gdje je istorija započela svoju priču – u kamenu i ognju. Kao najstarija, uz gore pomenute, čuva tajnu vijekova.
Hercegovina je srce, selo je duša. Ako to zaboravimo, tijelo će ostati zapuštena, prazna ljuštura – bez korijena i zlatoveza, bez puta kojim se vraća kući.
Odvedite djecu u etno-muzeje u Danićima i do Ružine pećine. Divni domaćini Mandići svakome pokažu put i ne daju da odete dok ne sjednete i ne počastite se.
Čuvajte Hercegovinu.
Preuzeto sa: See Srpska
