Most na rijeci Žepi se nalazi na području opštine Rogatica, u naselju Žepa. Kameni most izgrađen je u drugoj polovini XVI vijeka, vjerovatno nakon izgradnje mosta Mehmed-paše Sokolovića u Višegradu, za vrijeme osmanske uprave na ovim prostorima.
Most se prvobitno nalazio na ušću rijeke Žepe u rijeku Drinu i sagrađen je na jednom od regionalnih puteva čija je trasa išla uz Drinu, a koji se u Višegradu odvajao od Carigradskog druma, glavne osmanske saobraćajnice na Balkanu, čija je ishodišna tačka bio Carigrad, središte Osmanskog carstva. Nije poznato ko su utemeljitelj i graditelj mosta, ali tradicionalno to pripisuje velikom veziru Mehmed-paši Sokoloviću. Takođe, vjerovatni graditelj mosta je jedan od saradnika arhitekte Višegradske ćuprije, velikog Mimara Sinana.
Strma obala rijeke Žepe je uslovila izgradnju mosta sa jednim otvorom, zasvedenim prelomljenim lukom raspona nešto više od deset metara, dok je dužina mosta nešto više od 21 metar. Po svojim stilskim karakteristikama most na Žepi spada u vrhunska dostignuća osmanske arhitekture koja je u vremenu njegove izgradnje bila na svojoj kulminaciji, i u tom smislu most ima iste stilske i druge karakteristike sa osmanskim mostovima iz ovog perioda, a čiji je graditelj Sinan ili saradnici njegovog carigradskog ateljea.
Za izgradnju mosta se vezuju legende i tokom svoje istorije most je bio predmet putopisaca. Jednu od legendi je, prominentno, književno obradio pisac Ivo Andrić u svojoj pripovjetci „Most na Žepi” iz 1925. godine.
Izgradnja hidroelektrane Bajina Bašta i formiranje akumulacionog jezera Perućac u drugoj polovini XX vijeka, ugrozili su postojanje mosta na njegovoj prvobitnoj lokaciji. Nakon mnogih diskusija i javnog angažmana različitih pojedinaca i organizacija most, kojem je prijetilo potapanje jezerom, je dislociran na novu lokaciju oko petsto metara uzvodno, neposredno ispod naselja Žepa i u blizini Redžep-pašine kule. Kuli koja je takođe konstruisane približno u isto vrijeme kad i most, gdje je i danas lociran.