Usred egipatske pustinje nalazi se jedno od najljepših prirodnih mjesta na svijetu – Dolina kitova. Ne samo da je jedno od najvažnijih fosilnih nalazišta, već je i ključni dokaz evolucijske transformacije kopnenih sisara u morske divove.

Možda zvuči nevjerovatno, ali najveće groblje kitova na svijetu nalazi se usred pustinje, tačnije u zapadnoj pustinji Egipta. Vadi al Hitan, poznat i kao Dolina kitova, mjesto je gdje je otkriveno više od 400 gotovo kompletnih i izuzetno dobro očuvanih skeleta praistorijskih kitova.

U mnogočemu podsjećaju na moderne kitove, ali se razlikuju samo po “sitnicama” – imali su noge i živjeli su na kopnu. Zato ova dolina usred Sahare nije samo arheološka senzacija, već i ključ za razumijevanje kako su se kitovi razvili od kopnenih do morskih sisara.

“Fosili predstavljaju jednu od glavnih priča o evoluciji: pojavu kita kao okeanskog sisara nakon što je prethodno živio na kopnu. Ovo je najvažnije mjesto na svijetu za demonstraciju ove faze evolucije“, stoji u odluci Organizacije Ujedinjenih nacija za obrazovanje, nauku i kulturu (UNESCO) iz 2005. godine, kojom je Dolinu kitova uvrstila na Listu svjetske baštine, prenosi Punkufer.hr

Fosili pronađeni u Dolini kitova su arheoceni (drevni kitovi) – najstariji i najprimitivniji fosilni kitovi iz eocena i miocena. Mnogi od njih pokazuju prelazne karakteristike između kopnenih sisara i morskih životinja. Neki primjerci čak imaju sačuvana stopala i prste.

“Fosili Al-Khitan su najmlađi arheoceni, u završnim fazama gubitka zadnjih udova. Oni već pokazuju karakterističan aerodinamični oblik tijela modernih kitova, dok i dalje zadržavaju određene primitivne karakteristike u strukturi lubanje i zuba”, navodi UNESCO.

Jedan od najzanimljivijih fosila otkrivenih u dolini je Basilosaurus isis – dug 16 do 18 metara, sa snažnim ugrizom i karakteristikama koje su zbunjivale istraživače. Njegova kičma, koja podsjeća na onu kod mezozojskih morskih reptila, dala mu je ime sa završetkom “saurus”, iako nije bio reptil, već sisar.

“Mali udovi basilosaurusa vjerovatno mu ne bi pomogli da pliva, a sigurno mu ne bi dozvolili da hoda po kopnu”, objasnio je UNESCO, iako nije isključeno da su mu ovi zakržljali udovi možda pomogli pri parenju pod vodom.

Istraživanje još uvijek u toku

Fosil Basilosaurusa isis bio je ujedno i prvo otkriće u Dolini kitova, davne 1902. godine. Međutim, pravi naučni proboj dogodio se 1989. godine, kada su otkriveni prvi skeleti sa zadnjim udovima, stopalima i prstima.

Fosili u dolini datiraju iz kasnog eocena, perioda kada je današnji Egipat bio prekriven Tetis morem – prije otprilike 55,8 do 33,9 miliona godina. Klimatske promjene i povlačenje mora transformirali su ovo područje u ono što je danas Sahara, a upravo je suha klima odgovorna za izuzetnu očuvanost skeleta.

Od 2005. godine, Dolina kitova je pod zaštitom UNESCO-a, a ovaj muzej na otvorenom otvoren je za posjetioce. Lokacija je lako dostupna, a centar za posjetioce pruža sve potrebne informacije za turiste. Istraživanja se još uvijek provode. Ovdje su otkriveni i ostaci drugih eocenskih životinja, poput kornjača, riba, morskih pasa, raža, krokodila, lamantina i školjki, zbog čega je područje strogo zaštićeno, piše i Punkufer.hr.

Slika: Profimedia

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here