Na sjeveru Pakistana, u izoliranom dijelu Himalaja, živi narod Hunza ili Burušo.
Posebnu pažnju svijeta privlače time što mnogi od njih dožive stotinu i više godina, dok recimo u ostatku Pakistana prosječna životna dob iznosi svega 67 godina.
Osim što su dugovječni, smatraju se i jednim od najsretnijih naroda. Vrlo rijetko su bolesni i karcinom je za njih nepoznanica.
Kupaju se u ledenoj vodi, čak i zimi kada je temperatura debelo ispod nule. Neki tvrde da njihove žene mogu da zatrudne i poslije 65. godine.
Sami Hunze za sebe kažu da su potomci vojnika Aleksandra Makedonskog koji ga u nekom trenutku više nisu mogli pratiti pa su ostali živjeti na Himalajima. Neobično je i to što Hunze izgledom više podsjećaju na Evropljane (puno su svjetlije puti od susjednih naroda), a jezik im je sličan baskijskom.
Lokalno uzgojena hrana i čista voda
Budući da žive u zabačenim planinskim dijelovima, Hunze sami uzgajaju svoju hranu. Njihova je prehrana uglavnom vegetarijanska. Jedu obilje povrća, žitarica i voća, posebno kajsije! Imaju samo dva obroka – doručak i ručak.
Na jelovniku Hunza često se nađu paradajz, luk (bijeli i crni), špinat, mrkva, kupus, repa. Hranu jedu sirovu ili kratko kuvanu tako da svi nutrijenti ostaju sačuvani. Postoji još jedna zanimljivost vezana uz njihovu prehranu: čak po nekoliko mjeseci u godini ne jedu ništa, piju samo sok od kajsije.
Oni su živi dokaz toga koliko je post zdrav i prijeko potreban za vitalnost i dugovječnost. Piju vodu iz glečera i pripremaju čaj od biljke koju nazivaju tumuru.
Hrana bez pesticida
Hrana koju Hunze jedu nije zatrovana pesticidima. Kvalitet svoje zemlje poboljšavaju samo prirodnim organskim kompostom.
Još jedna od tajni njihove vitalnosti jest i konzumacija manjih količina hrane. Oni jedu onoliko koliko je njihovu organizmu potrebno. U tome se uvelike razlikuju od nas Evropljana, koji imamo veliki problem sa prejedanjem.
Hunze se ne razbacuju hranu, jer su svjesni toga koliko im je ona u surovom planinskom području dragocjena.
Kajsije – omiljeno voće i zaštita od karcinoma
Hunze ne obolijevaju od karcinoma, među ostalim i zahvaljujući konzumaciji kajsija i njihovih košpica, u kojima se nalazi vitamin B17, poznatiji kao amigdalin.
Kajsije jedu i svježe i sušene, ali i kao dodatak supama. Od njih pripremaju i sok te ih čak miješaju s vodom dobivenom iz ledenjaka ili pak sa snijegom, što je njihova varijanta sladoleda.
Sušene kajsije izuzetno su bogate beta-karotenom, te štite stanice od oštećenja izazvanih djelovanjem slobodnih radikala.
Obilje voća u ljetnim mjesecima
Tokom ljetnih mjeseci Hunze jedu raznovrsno voće, poput superzdravih plodova duda, višanja, grožđa, jabuka, breskvi.
Oko njihovih kuća rastu stabla krušaka. Kada su puna plodova, Hunze se popnu na drvo i beru svježe plodove.
Zdrave masnoće
Ovaj narod konzumira namirnice bogate zdravim masnoćama, kao što su orasi, lan i košpice kajsija.
Oni jedu male količine tradicionalno pripremljenog sira i maslaca, koji dobijaju od mlijeka koza, krava, ovaca i jakova, a ghee (pročišćeni maslac) je jedna od omiljenih im masnoća na kojoj pripremaju svoje obroke.
Organske žitarice
Narod Hunza uzgaja svoju organsku pšenicu te je jedu u cjelovitom obliku, često pripremajući od nje popularni chapati ili je pak ostavljaju da proklija pa od nje pripremaju hljeb.
Osim pšenice, često jedu i heljdu, ječam i proso.
Naporan fizički rad i čist planinski vazduh
Baš kao i stogodišnjaci koji žive u tzv. plavim zonama, i Hunze su u izvrsnoj fizičkoj formi zahvaljujući napornu fizičkom radu koji obavljaju na svježem i čistom planinskom vazduhu.
Poznato je da ovaj narod prakticira i tehnike disanja te meditaciju i jogu. Kada njihovo tijelo to zahtijeva, odmaraju se i relaksiraju.
