Članovi Planinarsko – ekološkog društva “Majevica” – Mirko S. Trifković, Vladan Spasojević i Dubravko Blagovčanin, učestvovali su u ekspediciji na Ararat u Turskoj, koju je organizovalo Planinarsko udruženje “Abonos” iz Banja Luke, od 17. do 24. avgusta. Međunarodna ekspedicija iz Bosne i Hercegovine, Srbije, Slovenije, Hrvatske, Francuske i Austrije okupila je 25 planinara i planinarki.
Višemjesečna priprema planinara rezultirala je osvajanjem vrha na 5.137 metara nadmorske visine – vulkanske i svete planine Ararat, čiji je najveći vrh Agri Dagi u svojih posljednjih 200 metara visine pod vječitim ledom, snijegom i vjetrom.
– Sveta planina na tromeđi Turske, Irana i Jermenije, za koju se vezuje legenda o pristaništu Nojeve barke, koja je plutala 40 dana u velikom potopu planete Zemlje, za nas je bila više od ekspedicije – to je bio izazov jer smo krenuli iz ravnice na visine leta avionom. Ja sam član PED “Majevica” 15 godina, skoro svaki vikend sam na planini, mnogo kilometara je “u nogama”, mnogo uspona, a za ovo je bila potrebna posebna psihička i fizička priprema jer se radilo o zahtjevnom poduhvatu, udaljenom 2.650 km od Brčkog – priča Mirko S. Trifković, naglašavajući da su se pripremali od februara mjeseca kad su se prijavili za ekspediciju.
Put Ararata krenuli su 17. avgusta, večernjim letom iz Sarajeva za Istambul, odakle su nakon noći na aerodromskim stolicama nastavili jutarnjim letom za Igdir. Naoružani velikim torbama i ruksacima u kojima je bila potrebna oprema: obuća, dereze i vreće za spavanje za ekstremne uslove krenuli su ka svom cilju.
– Iz časa u čas mijenjali smo nadmorske visine: od Igdira 850 m do Dogubajazita 1.625 m. Aklimatizacija u hodu – sa brčansko-bijeljinskih visina od 90–96 metara nadmorske visine. U utorak smo već bili u kombijima na planinskom putu do podnožja Ararata. Zaustavili smo se na 2.200 metara i dalje išli pješke. Uspon od oko četiri sata po suvoj i prašnjavoj zemlji do prvog baznog kampa na 3.200 m – bez izvora, zelenila, puno kamenja, sipara i odrona, sve što ugašeni vulkan može ostaviti za sobom – objašnjava Mirko za portal InfoBijeljina.
Do drugog baznog kampa na 4.200 m, odakle se kreće na sam vrh, dijelilo ih je šest sati uspona. Zbog visinske razlike bila je potrebna aklimatizacija – organizam se morao prilagoditi smanjenom kiseoniku. Pili su, kaže, tri do četiri litra vode dnevno, a noću uzimali aspirin radi razrjeđivanja krvi. Vremenski uslovi su se mijenjali iz minuta u minut, velike temperaturne oscilacije, brzina vjetra, povećano UV zračenje, samo su neki od izazova koji su uspješno savladali. Nije bilo lako jer su za vrijeme priprema sretali grupe planinara koji nisu uspjeli da se popnu na vrh zbog jakog vjetra.
– 350 planinara pokušalo je da se popnu na vrh, ali ih je vratio vjetar od 80 kilometara na čas. Pitali smo se šta će nama da se desi. Krenuli smo u ponoć nas 24-ero i dva vodiča, imali smo dva kilometra kumulativnog uspona i 1.000 metara visinske razlike. Većini je bilo muka, teško se disalo, koraci usporeni. Stalno se čulo “uspori”. Na 4.900 metara, nešto više od 200 metara do cilja počinje led, snijeg, debeli minus i tu se lome sva koplja. Mnogi su odustali, ali niko iz našeg tima. Obukli smo dodatne jakne, podkapu, dvostruke rukavice,stavili skijaške naočare za završni uspon. Dereze su nas držale prikovane za led. Nakon sat i nešto stigli smo na vrh Ararata gdje nas je dočekalo sunce, a vjetar je bio podnošljiv – 30 kilometara na čas. Foto kadrovi za vječnost na 5.137 metara, vrhu Ararata – Agri Dagi, neopisiv osjećaj. Nakon dvadesetak minuta krećemo nazad. Tri dana penjanja, a sišli smo za jedan dan, bez prespavane noći – prepričava bez daha Mirko, za kojeg je planinarenje filozofija života koja, kako ističe, uči da budete mentalno i fizički zdravi.
I za Dubravka Blagovčanina to je bio poseban doživljaj.
– Oduševljen sam što sam uspio da osvojim vrh planine Ararat. Psihičiki se spremite i kažete ja to mogu, korak po korak savladali smo sve prepreke do vrha. Ovo je neponovljivo, lijepo iskustvo, najizazovnija tura, prije toga sam bio u Bugarskoj – kaže Dubravko za InfoBijeljinu.
PED “Majevica” osnovano je 1988 godine, ima 223 člana i preko 20 akcija u ovoj godini. Do kraja godine imaju još brojne planove i planinarske domete. Naredni poduhvat biće na visinama iznad 6.000 metara. Do tada poručuju: Vedro sa kondorovih visina!
Izvor: Info Bijeljina
