Kunica ili hajdučka trava, hajdučica, romonika,
(latinski: Achillea millefolium) je vrlo rasprostranjena biljka. Raste uz ceste i puteve, na livadama i poljima sve do 1700 metara nadmorske visine.
Biljka je visoka 20 do 60 centimetara. Na dlakavoj stabljici nalaze se dvostruko ili trostruko perasti listovi. Cvjetovi su bijeli, rozi ili jarko crveni, skupljeni na vrhu stabljike. Imaju vrlo ugodnu aromu.
Sabira se od juna do novembra, bere se čitava biljka u cvatu. Odreže se nešto iznad zemlje, poveže u snopove i objesi se, da se suši na sjenovitom mjestu. Debeli i drvenasti dijelovi se izdvoje. U Švajcarskoj se upotrebljavaju samo cvjetovi.
Liječenje: Kunica je vrlo ljekovita biljka. Smiruje nervozu želuca i crijeva i stimuliše njihov rad. Povoljno djeluje na rad žučanog mjehura, jetre i slezene. Posebno je cijenjena kao sredstvo za zaustavljanje vanjskog i unutrašnjeg krvarenja iz crijeva, pluća, nosa, maternice, bubrega itd. Pročišćava krv i pomaže kod kašlja i prehlade. Vrlo je ljekovit kao sredstvo za spriječavanje grčevitih bolova u donjem dijelu trubuha kod žena i djevojaka. Eterično ulje kunice sastavni je dio kreme za sunčanje.
Pripremanje lijeka: Čaj se priprema iz cvijeta i lista tako da se jedna mala kašika osušene biljke prelije sa 2,5 decilitra kipuće vode i pusti da odstoji 15 minuta. Uzima se kod poremećaja jetre, reume, lupanja srca i kod plućnih bolesti. Čisti kožu od bubuljica ako se njime pere.
Savjet: uzmite jednu malu kašiku lista osušene kunice i po jednu veliku kašiku kamilice i metvice. Prelijte mješavinu sa pola litre kipuće vode i pustite da odstoji 15 minuta. Primjenjujte čaj kod oboljenja želuca, crijeva ili slezene. Za podržavanje terapije preporučam kupke od stolisnika.
Hranjivost: sadrži vitamin C, karotin i nešto vitamina K. Mladi listovi dodaju se u Njemačkoj kao začin raznim jelima. Može se upotrijebiti kao zamjena za peršun. Uz dodatak limuna priređuje se od mladih listova izvrstan umak, sličan umaku od kopre. Starenjem listovi postaju pregorki. Gorčina se može smanjiti parenjem vrelom vodom. U 16. vijeku plodovi su se primjenjivali za konzerviranje vina. U sjevernim zemljama upotrebljavao se kod pravljenja piva.
Primjedba: Postoje ljudi kod kojih u dodiru sa ovom biljkom izbije specifični osip. Te osobe ne podnose niti čaj od kunice. Ako nastupe ovakve pojave treba njegovo korištenje odmah prekinuti i ubuduće izostaviti.
