Godine 1995., u bolnici u Vorčesteru u saveznoj državi Masačusec, rođene su dvije malene djevojčice — Brajli i Kiri Džekson. Bile su nedonoščad, rođene 12 sedmica prije termina i teške jedva oko 900 grama. U skladu sa tadašnjim medicinskim protokolima, smještene su u odvojene inkubatore.
Kiri se dobro razvijala i njeno stanje bilo je stabilno. No, Brajli se borila sa ozbiljnim zdravstvenim problemima: teško je disala, srce joj je kucalo nepravilno, a organizam jedva uspijevao apsorbovati kiseonik. Nekoliko sedmica nakon rođenja njeno se stanje naglo pogoršalo: puls je skočio, nivo kiseonika drastično pala, a koža poprimila zabrinjavajuću, modru boju.
Ljekari su pokušavali sve što su mogli — ali ništa nije pomagalo. Tada je medicinska sestra Gajl Kasparian, nakon konsultacije sa roditeljima i medicinskim timom, donijela hrabru odluku. Suprotno tadašnjim pravilima, ona je premjestila Kiri u inkubator njene sestre.
I tada se dogodilo nešto nevjerojatno. Kiri je instinktivno obgrlila Brajli svojim sićušnim ručicama — kao da ju želi zaštititi. U vrlo kratkom roku, Brajlijin se puls stabilizovao, disanje se smirilo, a nivo kiseonika počeo rasti. Život joj se vratio.
Taj fascinantan trenutak, kasnije nazvan „zagrljaj spasa“, zabilježen je na fotografiji koja je obišla američke medije i dirnula milione ljudi. Priča o Brajli i Kiri postakla je veće zanimanje za praksu „kože na kožu“ u zaštiti nedonoščadi, pokazujući koliko je neprocjenjiva bliskost među ljudima.
Danas su Brajli i Kiri zdrave, odrasle žene. Njihova priča i dalje podsjeća na to da je ponekad najmoćniji lijek — prisutnost drugog čovjeka. Zapamti snagu zagrljaja i podijeli.
Preuzeto sa interneta
